Nedavno je grupa za zaštitu životne sredine u Indoneziji izgradila muzej plastičnog otpada "3F" (Fish Fersus Flastik) koji se sastoji od preko 4000 komada plastičnog otpada kako bi podsjetio ljude na opasnost plastičnog otpada koji zagađuje rijeke i oceane, te educirao ljude da smanje upotreba plastike za jednokratnu upotrebu koja zagađuje indonežanske rijeke. Na izložbi posjetitelji su pozvani da istraže podvodni život i prikažu bol koegzistirajuće ribe i plastičnog otpada koji žive u koritu rijeke.
Međutim, odlaganje velike količine nerazgradivog plastičnog otpada na obalu rijeke zapravo nije najveća šteta plastičnog zagađenja. Mikroplastika nastala fizičkom razgradnjom ovog nasumično odbačenog plastičnog otpada je fokus plastičnog zagađenja.
Mikroplastika je vrsta plastične čestice prečnika manjeg od 5 milimetara, koju je teško otkriti golim okom. Ovi često zanemareni fenomeni, budući da se plastični otpad stvara u velikim količinama iz godine u godinu i iz mjeseca u mjesec, također su značajno porasli. Neki od njih mogu čak ući u životinjsko tijelo s vodenim resursima ili lancima ishrane, i na kraju ući u ljudsko tijelo, a mnoge naučne studije su ranije izvijestile o otkriću plastičnih ostataka u ljudskom tijelu, što također potvrđuje postojanje ove opasnosti.
